Osnovni principi makrobičke ishrane

Suština makrobiotičkog načina života i ishrane odnosi se na izbjegavanje esktrema, kako u životu, tako i u ishrani. U okviru makrobiotičkog načina ishrane, sve namirnice se dijele na jin i jang. Stabilna ravnoteža i dobro zdravije mogu se ostvariti unošenjem umjereno jin i jang namirnica.

Makrobiotika pridaje veliki značaj prirodnim namirnicama (po mogućnosti organski gajenim), kao i njihovom što prirodnijem pripremanju.

Makrobiotička ishrana je utemeljena na nekoliko osnovnih principa:

1. Treba jesti u skladu sa opštim tradicijama

Sve do skora većina svjetskog stanovništva imala je ishranu koja je bila zasnovana na integralnim žitaricama i domaćem povrću. Sa veoma rijetkim izuzecima, ova tendencija je bila univerzalna – bila je zastupljena u uobičajenoj ishrani kako istočnih tako i zapadnih naroda. U stvari, prve početke korišćenja žitarica u zrnu kao glavne hrane nalazimo još u vrijeme same pojave ljudske vrste. Životinjski proizvodi, uključujući mliječne proizvode, korišćeni su rijeđe nego danas, obično u vanrednim okolnostima.

2. Naša ishrana treba da bude u skladu sa klimom i da joj bude prilagođena

Zbog toga, jelovnik neke osobe koja živi u Brazilu treba da se razlikuje od jelovnika osobe koja živi u Montrealu. Više jin klima sjevernih krajeva zahtjeva odabiranje nešto više jang namirnica i stavljanje naglaska na više jang načine kuvanja. S druge strane, u tropskim krajevima ravnoteža se održava odabiranjem više jin namirnica, pri čemu se manje koriste so, pritisak, vatra i drugi više jang elementi u procesu kuvanja. Mi narušavamo prirodni ekološki način hranjenja ako u svoj jelovnik uključimo namirnice iz klimatskih oblasti različitih od one u kojoj mi živimo. Zbog toga ljudi koji žive u oblasti umjerene klime, kad god je to moguće, treba da izbjegavaju uzimanje banana, ananasa, citrusnog voća, kafe, začina i drugih proizvoda tropskog porijekla. Možemo ipak da sačuvamo zdravlje i uzimanjem veoma kvalitetnih namirnica koje su uvezene iz oblasti sa klimom sličnoj našoj, mada bi bilo idealno da se naša ishrana sastoji većinom od namirnica koje uspjevaju u našoj okolini.

3. Naša ishrana treba da bude prilagođena godišnjem dobu

Danas većina ljudi tokom čitave godine ima srazmjerno jednoobraznu ishranu; na primjer, često jedu sladoled i piju bezalkoholna pića preko zime, a jaja, meso i druge životinjske proizvode po ljetnjoj vrućini. Naravno da takva ishrana ne omogućava prilagođavanje našeg organizma promjenama godišnjih doba. Makrobiotika nastoji da stanje našeg organizma dovede u sklad s ovim sezonskim promjenama i čini to na taj način što u hladnim zimskim mjesecima stavlja naglasak na više jang namirnice i metode kuvanja, dok je tokom ljeta u makrobiotičkoj ishrani naglasak na više jin, svježim i lako kuvanim namirnicama.

4. Potrebno je da, koliko god je to moguće, zasnivamo našu ishranu na namirnicama koje su prirodno dostupne u našem kraju u određeno godišnje doba, odnosno koje možemo prirodno uskladištiti, ne koristeći vještačke metode zamrzavanja, konzervisanja ili hemijskog tretiranja radi zaštite od kvarenja

Žitarice, mahunarke, morske alge, fermentisane namirnice kao što su miso i tamari, makrobiotička turšija i ostale namirnice koje u prirodnom stanju mogu da se čuvaju na hladnom i suvom mjestu tokom čitave godine, treba da sačinjavaju najveći dio naše ishrane.

5. Naša ishrana treba da se razlikuje zavisno i od ličnih potreba

Pošto je svaka osoba jedinstvena, ne postoji dvoje ljudi koji treba ili mogu da jedu isto. Svaka osoba ima različite potrebe, zasnovane na takvim varijablama kao što su životno doba, godišnje doba rođenja, ranije navike u jelu, fizička kondicija, vrste aktivnosti i druge. Sve ovo moramo uzeti u obzir kada biramo i pripremamo svoju svakodnevnu hranu.

6. Naša hrana treba da ima privlačan ukus i lijep, prirodan izgled

Pomoću makrobiotike možemo lako da održimo svoje fizičko, mentalno i duhovno zdravlje. Međutim, zdravlje nije krajnji cilj makrobiotike, već samo sredstvo koje nam omogućava da živimo punim životom. Jednostavne, prirodne, integralne namirnice, ako su na odgovarajući način pripremljene i estetski servirane, u stvari najviše prijaju. Na bi trebalo da imamo osjećaj da sami sebi uskraćujemo bilo koji poseban ukus ili vrstu namirnica, već da shvatimo da se upravo zahvaljujući makrobiotici naša sposobnost uživanja u različitim ukusima razvija. Naša hrane treba u svako doba da bude ukusna i privlačna, i mi treba u njoj da u potpunosti uživamo. Ako to nije slučaj ili ako imamo osećaj da nam nešto u našim svakodnevnim obrocima nedostaje, to znači da je naše umijeće manjkavo. U tom slučaju moramo nastojati da usavršimo svoju tehniku kuvanja.

Zaključak:

Kao što se iz svega ovoga može zaključiti, makrobiotički način ishrane nije strogo određen i utvrđen režim ishrane i ne može se nazivati dijetom. On je zasnovan na fleksibilnom prilagođavanju našoj sredini koja se stalno mijenja.

U početku se može učiniti da je primjena makrobiotičkih principa - jina i janga – neobična ili teška. Međutim, imajte na umu da bez obzira šta jedete, uvek balansirate ova dva komplementarna i antagonistička elementa u svojoj ishrani ali i u svim drugim aspektima života.

Ako, npr. uzimate suviše soli, vaš će organizam instinktivno tražiti tečnosti, šećer ili druge jin namirnice. Ova intuitivna sposobnost čoveka razvija se još prije rođenja, a nastavlja se tokom čitavog života. Makrobiotika u stvari teži da usavršava ove intuicije putem svjesnog shvatanja porijetka u kosmosu, odnosno principa jina i janga.

Kada jednom budete u stanju da nabavite i koristite prirodne i zdrave sastojke, da biste pripremili privlačne i ukusne obroke, počećete da uviđate da niste ni na kakvoj dijeti, već da se prosto hranite kako je to priroda odredila čovjeku. Istovremeno, počećete da shvatate da je pravilna ishrana ključ ka zdravom, slobodnom i srećnom životu – tajna koja nas oduvijek mami da je otkrijemo.